HDS

Aljoša Šerić: "Čuvaj me" je bila sporogoreći hit!


Foto: Dario Njavro / press Pavel 
 
Za Aljošu Šerića, autora i frontmana grupe Pavel, protekla 2014. bila je jedna od onih godina koje se pamte.
 
Prepuna vrhunaca, na privatnom i na glazbeničkom planu, i sam će Aljoša reći kako osjeća da se sve konačno na svom mjestu: "Lijepa godina, uspješne pjesme, zgotovljen album, brak, 1200 ljudi na koncertu u Tvornici... Zadovoljan sam! A i Pavel je konačno dobio članove kakve zaslužuje. Osam nas je u bendu, a poznato je da mnogoljudni bendovi često pate zbog neusklađenosti. Ovaj put se sve posložilo".
 
Aljoši će, na predstojećem, 62. izdanju Zagrebačkog festivala biti uručeno priznanje za najemitiraniju pjesmu prošlogodišnjeg festivala. Riječ je o hitu Čuvaj me, koji je mjesecima boravio pri samom vrhu HR TOP 40 nacionalne liste radijskih singlova.
 
O pjesmi, dojmovima s festivala, kao i planovima za budućnost popričali smo s Aljošom uoči same dodjele nagrade na festivalskoj manifestaciji 16. siječnja u Hypo Event Centru Zagreb.
 
Kakva su bila tvoja očekivanja uoči prijavljivanja na lanjsko izdanje festivala?
Znao sam da je bendu i meni pjesma odlična, reakcije bližeg kruga prijatelja su također bile sjajne, međutim, gotovo je nemoguće bilo predvidjeti hoće li pjesma imati jak airplay.
 
Postoje pokazatelji, čak možeš imat i nekakav "špurijus", ali pitanje je kakve su pjesme na ljestvicama, jesu li slušatelji zamoreni određenim žanrom, smatraju li glazbeni urednici da je neku pjesmu uopće potrebno staviti na A listu i slično.
 
Nama se s Čuvaj me dogodilo da smo dva puta bili najemitiranija pjesma u Hrvatskoj, a više nismo ni mogli jer smo se dogodili taman pri kraju carevanja Massimove Suze nam stale na put i početka vladavine Tanga Vatre. Međutim, imali smo dobro prolazno vrijeme, konstantno smo bili pri vrhu liste. Glede samog festivala, postojala je skepsa, jer nismo klasični festivalski bend, no s obzirom na promjenu smjera, frišku ekipu Hrvatskog društva skladatelja koja se primila vođenja festivala, vjerovao sam da nećemo biti šaka u oku, odnosno da nećemo stršati.
Foto: Dario Njavro / press Pavel 
 
Što ti je konkretno donijelo sudjelovanje na Zagrebačkom festivalu? Zbog čega je publika zavoljela Čuvaj me?
Ne znam, želim vjerovati da je publika prepoznala kvalitetnu pjesmu, iako je i samo pitanje kvalitativnih kategorija u glazbi dubiozno. Promocija pjesme je bila pojačana, Čuvaj me je bila sporogoreća pjesma. Isprva se ništa previše nije događalo, tek nakon nekog vremena je dobila zamah, a za to možemo zahvaliti i festivalu svakako.
 
Imaš li svog favorita među 22 ovogodišnja izvođača?    
Maja Blagdan ima iznenađujuće dobru pjesmu, pravu klasičnu "diznijevsku" baladu s prekrasnom melodijom i jako dobrim tekstom. Zavidim Ines Prajo na toj pjesmi! Detour ima odličnu pjesmu, Silente, Ivana Kindl i Carla Belovari također, Marko Tolja je pokazao da ima i odličnu rašpu osim uobičajeno milozvučnog baršuna u glasu. Sigurno sam još nekog ispustio, ali i ovo je dovoljno za uspješni festival.
 
Kako komentiraš novi uzlet Zagrebačkog festivala? Smatraš li da festivali ponovno postaju relevantne priredbe?
Definitivno se događa promjena. Nakon niza godina loših pjesama, gubitka gledanosti i relevantnosti, shvatili su valjda i direktori i urednici festivala da se stvari moraju mijenjati. Dovoljno je samo usporediti izdanje nekog festivala iz šezdestih do sredine osamdesetih s nekom inačicom s početka nultih – odlični vokali uživo i orkestar naspram playbacka, pametne i velike pjesme sa sjajnim tekstovima naspram idiotskih šablonskih poskočica, i sve je jasno. Nema tu previše filozofije, dobre pjesme čine festival dobrim. Ne smije se podilaziti publici, često je publiku potrebno odgajati. Budimo realni, glasna većina pučanstva bi samo guzice, a nema smisla da im damo dvadeset guzica.
 
Što je za tebe "dobra pjesma"?
Vodimo li se isključivo tržišnim tumačenjem, onda je dobra pjesma svaka koja je postigla određeni uspjeh, a tržišni uspjeh je zapravo i jedini opipljiv, statistički provjerljiv parametar. Sve ostalo, pogotovo mišljenje kritike je izrazito subjektivna kategorija.
 
Meni je odlična pjesma recimo About to die benda Dirty Projectors, izrazito alternativna pjesma, čudne strukture i neuobičajene melodijske linije. Za Maxa Martina, švedskog hitmejkera, to je vrlo vjerojatno nula, ćorak i nerazumljivo. Može i obrnuto, odlična pjesma mi je i Guštan Madre Badessa, a znam dosta svojih poznanika kojima je ta pjesma dno. Najvažnije je ne povoditi se za trenutnom strujom, slušaj što voliš, hvali ono što voliš i to radi bez srama, kakve veze ima to da možda baš taj žanr ili izvođač ne cijeni kritičarska klika ili kakvi god opinion makeri. Pa tko je, uostalom, prije pet godina mogao pretpostaviti da će brkovi, mislim na muške iznadnosne dlake, ne na bend, odjednom postati kul? Tko je vjerovao da će 2014. američka inačica Fleetwood Maca imati gotovo božanski status na Pitchforku? ABBA je nekad bila sprdnja za svakog rokera ili punkera, a danas su glazbeno plemstvo.
 
Autor si jednog od hitova godine – postoji li neka "formula za hit"?
Naravno da nema. Ključ je pisati što više, kukolj-žito metafora, i jednom ili više puta će se nadovezati i malo sreće i eto slušane pjesme.
 
Nakon sjajnog albuma i zapaženog koncerta u zagrebačkoj Tvornici, što Pavel očekuje u 2015.?
Koncerti i još najmanje dva singla, odnosno dva spota uz postojeća tri, i završavamo priču. Već krajem godine ili početkom 2016., polako ulazimo u studio kako bih ispunio svoj dugoročni plan od jednog albuma svake dvije godine. Dakle, krajem 2016. slijedeći Pavel mora biti vani!
Foto: Dario Njavro / press Pavel 
 
 
Organizatori
Partneri